Mandragora

Začulo se kuc-kuc, a ja upitala ko je.

13.02.2009.

I have you to thank

Na onom prokletstvu od msn-a neki dan cujem se, nakon skoro godinu dana nevidjanja i necujenja (valjda je pravilno ovako) sa bivsim momkom. Jedinim bivsim momkom vrijednom pamcenja. Imali smo uzasno gadan prekid, nismo pricali jako dugo vremena, nakon toga smo i progovorili, ali je uvijek visilo "ono nesto" (negativno) u zraku. On je bivsi za kojim nisam patila, nisam razvijala razne teorije zavjere o pomirenju, prosto je dosao raskid jer sam se ja - zaljubila u drugog. I tako neki dan pricamo na msn-u nakon jako dugo vremena. Pricamo na jedini nacin na koji nikad ne bih ocekivala. Kao prijatelji. Ili bolje, stari poznanici. Nisam pobornik teorije da ostajem prijatelj sa bivsima, bivsi je bivsi i ja nemam sta jaranisati sa tobom. I bilo je lijepo. Kao u fina vremena, samo bez zaljubljenosti medju nama. I na kraju naseg razgovora, on veli: "Zivot je tako cudan. Ali na kraju, uvijek je lijep." Jeste, vraski je lijep. Zahvaljujuci onom jednom zbog kojeg sam ga ostavila i koji me trpi vec vise od godinu i po (tacnije, godinu i 8 mjeseci). B., volem te ;) (iako pojma nema da ovo cudo moje uopste postoji)

31.01.2009.

Malo friskih novosti (kao da novosti ne mogu biti friske)

Skoro deset godina sam pokusavala profesionalno se baviti tenisom dok nisam to objesila o klin i sad mi je *ebeno zao zbog toga. I dan-danas mislim da je to najbolji sport ikad izmisljen jer si sam svoj covjek, fizicki i psihicki moras biti spreman 200%, imati u glavi koliko i u nogama (a Boga mi i medju nogama, za neke poene) i sigurna sam da od tog misljenja necu odustati jos dugo dugo. Zato se odusevim pri svakom Grand Slam-u kad vidim kako se pomijeraju granice ljudskog roda, dokle je covjek sve spreman ici i kolika moze biti upornost koja te tjera da se urezes u ljudska sjecanja i bivas dijelom historije. Svi mi imamo svoje junake, a moji junaci se zovu Roger Federer i Rafael Nadal (od njih dvojice, ja apsolutno favorizujem ovog prvog, objasnjenje slijedi malo kasnije). Zadnje veliko rivalstvo koje sam ja pratila bilo je ono dvojice Amera - agresivnog Agassija i elegantnog Samprasa i moram reci da dosta toga nisam upamtila jer sam bila jos mala. Sada, pri potpunoj svijesti svog uma (nadam se) svjedok sam tako zestoke borbe, koja se izrazva kroz rad, znoj i heroizam. Ne znam kako drugacije mogu opisati onakve masine, ma kakve masine, vanzemaljce, koji ni u jednom trenutku ne kazu: "Eh sad je dosta". Nije nikada dosta. Tim ljudima tenis tece u venama, zelja za uspjehom, glad za pobjedama, oni ne jedu, oni se hrane nasim odusevljenjem, svojim pobjedonosnim udarcima, onim trenucima u kojima mogu reci: "Najbolji sam i prokleto to zasluzujem." Divim im se, fakat. Ne samo gore spomenutim momcima, nego i svim ostalim koje motivise taj neprestani tocak ambicije. Zasto volim Federera? Uvijek sam voljela fine, ugladjene, kulturne momke. Ne kazem da Nadal to nije, ali ono sto je zivotinja (u pozitivnom smislu), ja jos nisam vidjela. Nisam od onih koji misle da zivotinje imaju pamet kao ljudi, zato sam uvijek voljela one sa vise mozga, a manje misica, i zbog te ljepote preferiram Rodzija koji ce, nadam se, sutra izjednaciti vise taj rekord, kad nije uspio oboriti onaj manji na WB (nakon kojeg sam se, ziva istina, rasplakala). Ko god da pobijedi sutra, pobijedice jedno zbog cega sam ponosna sto sam covjek - a to je onaj vjeciti sjaj nepobjedivog uma.


Stariji postovi

Mandragora
<< 02/2009 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728

Zamisli i zapisa Libanonac
"Jedan red ispisah na ostrvu
Pretočivši u njega sav svoj um i dušu

Ujutro dođoh da pročitam zagonetku
Ali ne vidjeh ništa osim glupost svoju."

Halil Džubran"Znamenitost"

Reče Hadrijan da...
"...sama intelektualna smionost nije dovoljna da ih se čovjek oslobodi i da pjesnik nadvlada rutinu i nameće svoju misao riječim tek zahvaljujući isto tako dugom i napornom trudu kakvi su i moji carski poslovi."

Marguerite Yourcenar "Hadrijanovi memoari"

A cijeli rod najbolje objasni Meša
"...ko bi znao šta je u mislima žensku stvorenju, to je zatvorena i nepristupačna pećina, godinama s njom hljeb i postelju dijeliš pa ne znaš ko je i kakva je, obilaziš oko njenog tijela, držiš ga u rukama, a u njoj ne vidiš šta je, ne vidiš šta misli."

Meša Selimović"Magla i Mjesečina"
p.s. ne mogoh vjerovati da bolji opis nađoh na engleskom

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
18141

Powered by Blogger.ba